Blog
petak, svibanj 9, 2008
Evo prespavao sam zimski san, nisam skroz nestao, umjesto proljeća odmah sam prešao na ljeto. To opet ne znači da nisam bio na poluotoku, bio sam i na Parenzani, istina autom, jer cilj su bile konobe, stancije u tom dijelu Istre i o tome ću isto malo pisati... Ipak je tartuf u nazivu bloga :)

Prošli tjedan me (naša) Ana pozvala na otvorenje Parenzane koje će biti u subotu, s početkom oko 15 sati u  Grožnjanu, biciklima ćemo se spustiti do Završja i na vijaduktu Završje će biti ceremonija otvorenja Parenzane - Puta zdravlja i prijateljstva. Nakon ceremonije se spuštamo do Livada gdje će biti mala fešta i posjet muzeju Parenzane (konačno da i ja uđem u njega jer je svaki puta bio zatvoren kad sam bio tamo).

Za sve zainteresirane organizirano je 30 bicikala (za one koji bi željeli, a nisu u mogućnosti) i autobusni prijevoz Grožnjan-Završje-Livade-Grožnjan. Nadam se da se vidimo na fešti, a ja obećajem da ću se malo aktivirati i početi malo pisati i užicima po Istri jer imam spremne materijale (a vide se kad stanem na vagu :)))))

Pozz svima :))))))))
parenzana @ 11:57 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 10, 2007
Opet sam malo izvodio gluposti! Ovaj put kuhao :)

Sajam tartufa počinje 7.10. u Livadama, mislim da znam gdje slavim roćkas!!!!!! I počinju pripreme, ovaj put kulinarske! 



I jedna preporuka za ljubitelje fermentiranog soka od grožđa... Teran Kabola 2005. U dobrom društvu, s dobrom klopom... Sjajno!

parenzana @ 15:53 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, rujan 7, 2007
Stigoh do tisuću :)
HVALA :) HVALA :) HVALA :) HVALA :) HVALA :) HVALA :) HVALA :) HVALA :) HVALA :)....

Kada sam došao na ideju da uopće pokrenem blog kako bi svima koji žele upoznati Parenzanu (i sve oko nje) približio povijesnu prugu, nisam uopće mislio  (niti očekivao) da će postojati toliko zainteresiranih, ili da će posjeta biti ovakva ... zato hvala svima, na podršci, na komentarima, na pomoći, kritikama... Nadam se da ću uskoro (kada posao dopusti) krenuti put Slovenije da vam prenesem i taj dio puta... A uskoro ću malo i o hrani, vinu...
parenzana @ 15:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 28, 2007


A sad kreće malo zavrzlame. Tu sam i ja malo izgubio put (a pametnjaković nisam uzeo karte sa sobom)... No, s mojim lošim talijanskim sam se ipak snašao nekako. Uf, otkud da počnem.. Na samom zavoju glavne ceste u Kaldaniji odvaja se mala cesta koja nastavlja ravno, i nakon stotinjak metara bi s lijeve strane trebala biti trasa koja bi kroz polja trebala doći do... ni manje ni više nego do samog ruba Istarskog ipsilona... Nisam ni pokušavao, već sam se zaputio glavnom cestom do Plovanije i na raskršću skrenuo lijevo u smjeru Savudrije i Umaga i samo pratio cestu (skupa sa svim autima i kamp kućicama na njoj... kupujem kacigu!!! obećajem). Nakon (budućeg) križanja s ipsilonom trasa se pojavljuje s desne strane ceste uz sami rub. 
Da li je prohodna? DA... Da li je vozna... DA, ali ovisi čime. Naša draga Ana mi je u mailu napisala da se može terencem i to je najbliže istini (OK, može se i pješice). Trasa je uglavnom rasčišćena, a do sljedeće godine nadam se i posuta novim sloja sitnijeg šljunka kako bi bila pogodna za vožnju. Inače, graditeljima pruge nije nimalo smetao kamenjarski reljef, pruga je išla dosta ravno i nižu se usjeci u stijenama, i izgleda dosta impresivno (za razliku od ceste koja ide gore-dolje, a ja na biciklu :(... )
Trasa vodi ravno sve do Valice gdje se nalazi(la) stanica Savudrija (Sarvole). Kada sam prije par mjeseci krenuo u pripreme za istraživanje cijele trase, zadao sam si u zadatak doći barem do Savudrije (Valice)... Zašto? Zato jer je stanica očuvana s originalnim natpisom (i koliko znam jedina)... To sam nekako želio kao nagradu :) I uspio sam, premda je stanica malo skrivena u raznim biljkama, našao sam je... 
Nakon stanice malo je opet teže, još uvijek je na trasi krupni (originalni?) tučenac, ostatak donjeg ustroja pruge, a i prelazi preko privatnog posjeda (malo čudno ??!)...
Jednostavnije je u Valici skrenuti desno i cestom koja vodi prema Kanegri spustiti se možda 200 m i s lijeve i desne strane pronaći križanje s trasom. S desne strane (u smjeru Dragonje) je znak za stazu, a s lijeve je moguće prošetati sve do zavoja od 180 stupnjeva... 
Eh, tu sad ima malo iznenađenja :) Pruga je prolazi kroz mali usjek, ali sami zavoj baš i nije... Bio sam tamo krajem dana (namjerno) jer sam i očekivao da ću vidjeti prekrasan pogled. S jedne strane otvara se pogled prema zapadnoj obali Istre (Katoru, Umagu), a sdruge strane se otvara pogled na Savudrijsku valu ili Piranski zaljev sve do Portoroža. Uređeni dio staze koji se spušta prema Dragonji i granici je odličan za šetnje, bicikl, trčanje... Stazom nije moguće doći skroz do rijeke, već se par stotina metara prije rijeke treba spustiti drugom stazom do Dragonje i onda uz samu graničnu crtu (!!!) sve do nasipa koji je nekad bio pruga, a danas mislim da je vodovod (ili tako nešto)... Tko želi može se vratiti istim putem nazad ili nastaviti ravno bijelim putem sve do kuće našeg dragog sudržavljanina Joška Jorasa (hehe) i kroz njegovo dvorište izađete na GP Plovanija.
Tu je za sada moje putovanje po trasi prestalo, još sam se morao vratiti biciklom sve do Buja gdje me čekala Bo (auto), ali glavnom cestom uzbrdo sa svim prometom... Uf!!!
Obećajem da ću od Kopra do Pirana na rolama :)....


parenzana @ 14:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 27, 2007


I malo o stanici Buje. Stanica Buje bila je glavna stanica, točno na pola puta između Trsta i Poreča i tu se nalazio cijeli servisni centar pruge, upravne zgrade, skladišta, i na kraju stanica. Iz Buja su vlakovi kretali prema Trstu i Poreču istovremeno svaki u svom smjeru (oko 5:20 sati). Možemo pretpostaviti koliko je Buje u to doba bilo važno prometno središte.

A kako krenuti biciklom? Iz Buja s glavnog raskrižja treba krenuti prema granici sa Slovenijom i to prema prijelazu Kaštel (na manjem kružnom (?) toku pratiti Kaštel). 200-300 m dalje niz cestu s lijeve i desne strane ceste vidi se bijeli put koji je u potpunosti uređen za bicikliranje, šetnju, trčanje... S lijeve strane ceste kreće prema Volpiji koja se nakon nekoliko stotina metara i vidi s lijeve strane. Staza je uređena par kilometara i završava u.... vinogradu. Uređen je izlazak na cestu (u blizini Cestarske kuće) koja vodi u Kaldaniju i moguće je uz oprez ići biciklom (ja jesam). Cijelim putem do Kaldanije uz desni rub ceste vidi se trasa, međutim nije uređena. Tako je sve do Kaldanije gdje se ulaskom u mjesto trasa gubi. Razgovarao sam s jednom starijom mještankom koja se još sjeća vlaka i kako su se kao djeca igrali uz prugu i u blizini stanice...

parenzana @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 21, 2007


Stanica u Grožnjanu nalazi se u Stanici... Da, upravo tako! A kako doći do Stanice je jednostavno... Treba iz Grožnjana krenuti prema Bujama ili Tribanu glavnom cestom koja prolazi se kroz Stanicu. Uz cestu se nalazi lijep vidikovac, klupe, odmaralište i konoba s pogledom na Grožnjan. Do zgrade stanice se dolazi bijelim putem koji prolazi uz red kuća. Ako nastavite dalje doći ćete do još jednog šampinjonskog tunela koji je zatvoren. Tunel se može zaobići ako se prati put koji se penje na cestu kaoja vodi prema Peroju. Treba prijeći cestu i s druge strane spustiti se kroz šumu (paziti ako se ide biciklom, kamenje je jako veliko i nestabilno) i spojiti sa trasom koja je u potpunosti uređena za bicikliranje, hodanje, trčanje... BRAVO ANA!!!
Sam put prema Tribanu ne nudi ništa spektakularno (nakon dionice od Livada koja je prekrasna), potpuno je ravna. Nažalost, sa trase se Triban ne vidi (malo se nazire zvonik), stanice u Tribanu nema... 
Nakon Tribana, pruga skreće prema sjeveru i ubrzo se s lijeve strane pojavljuje prekrasan pogled na Buje. Putem do Buja trasa dolazi i do same ceste Grožnjan-Buje i nastavlja prema kompleksu nekadašnje stanice. Nije moguće proći skroz do kraja jer je postavljena ograda (neznam zbog čega) tako da je potrebno izaći na cestu i nastaviti do prvog parkirališta nakon ulaska u Buje na kojem je nekad bio cijeli kompleks za održavanje pruge. Tu je bio i glavni centar nekadašnje pruge sa čak 11 kolosijeka...
Za bicikliste dionica nije uopće zahtjevna, lako će je proći zaista svatko.

parenzana @ 17:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
U razdoblju od 3.8.-20.8. ove godine održana je netradicionalna biciklistička turistička vožnja Giro d'Parenzana pod moralnim pokroviteljstvom svih i svakakvih. Na vožnji je bilo mnogo zainteresiranih i samo jedan koji je bicikl vozio uz pomoć dobrih ljudi, prijatelja, lokalnih mještana...
Već nakon prvih par dana bilo je uočljivo da vodeći član ostvaruje premalu prednost nad ostalim učesnicima kojih nije bilo, te je podvrgnut dopinškoj kontroli. Osim neznatnih količina krvi pronađene su i ogromne količine vina i rakija z Istri, raznih biljnih preparata (začina kao bosiljka, ružmarina, origana), čudni afrodizijački sastojci (za koje se ne može točno utvrditi radi li se o prirodnom sastojku koji se nalazi u tartufima, nap.a.)...

Bez obzira na aferu, jedinom sudioniku je ipak dozvoljeno da nastavi svoj put tragovima Parenzane, a izvještaji slijede

:)

p.s. Anu nažalost nisam stigao upoznati, znam da ima jako puno posla, a imao sam prilike na terenu vidjeti kako radi i mogu jedino reći thumbs-up!!! Ana (jedina) radi na projektu revitalizacije Parenzane...

parenzana @ 10:52 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 3, 2007
Dragi moji (vjerni) čitači, avanturisti, ljubitelji Istre, slučajni prolaznici... Idem se malo odmoriti, odraditi godišnji odmor u Istri naravno :)
Trudit ću se postavljati nove materijale dok sam na g.o. s novim informacijama, a koliko čujem i nekim iznenađenjima :) Čeka me dionica Grožnjan-Triban-Buje-Kaldanija-Markovac-Savudrija sve do rijeke Dragonje, a ako stignem skoknut ću i do Slovenije i Trsta i barem poslikati staru trasu...
Pozz svima i nadam se da ću neke od vas i sresti na Parenzani ili u kakvoj konobi :)

Uzivancija i carpe diem!!!
parenzana @ 16:29 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 1, 2007


Nažalost, nisam imao dovoljno novaca, kartu sam u Poreču kupio samo do Grožnjana :( Opisat ću još ovaj dio trase gdje je i najviša nadmorska visina na koju se pruga penje i iznosi 293 m. Dugačka je oko 7,5 km i završava s tunelom ispod Grožnjana iz kojeg se ulazi u Stanicu. Tunel je dan u koncesiju za uzgoj šampinjona i nadam se da se netko crveni zbog toga (mada je riječ o politici pa čisto sumnjam).
Za podsjetnik, najlakše je krenuti sa stanice u Završju i pratiti bijelu cestu. Trasa je obnovljena i moguće je ići autom...
Od građevina je bitno spomenuti tunel Kostanjica i jedan nadvožnjak kojim je prolazila cesta za Kostanjicu. Stanice u Kostanjici odavno nema, čak nisam uspio pronaći ni ostatke mjesta gdje je trebala biti. Oko Kostanjice se nalazite na proplanku s kojeg se pruža pogled na cijelu dolinu Mirne, sve do ušća u more kod Novigrada. Osjećaj je da možete more dodirnuti. Malo dalje nalazi se i najviša točka trase (visinu najbolje ilustrira borova šuma kroz koju se prolazi) nakon koje se trasa spušta do tunela koji je zatvoren zbog šampinjona :(

Grožnjan je odlična prilika za odmor, šetnju prekrasnim mjestom, finu klopu koja nije skupa... Ja sam stigao u zalaz sunca, uživao u večeri, teranu i biski...

parenzana @ 16:03 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 31, 2007
Kako doći do ostataka Stanice Završje. Najjednostavnije je krenuti iz Livada, s glavnog križanja (kružnog toka) i krenuti u smjeru zapada (ako se dolazi iz smjera Motovuna to bi značilo lijevo). Voziti ravno po glavnoj cesti (afaltirana je samo prvih par kilometarat), proći križanje i most preko Rikave. Stotinjak metara iza tog rskršća cesta se račva na dvije strane (lijevo prema Ponte Portonu) i desno prema Završju, odnosno Mladje. Dakle, potrebno je ići desnim putem koji se penje u brdo i koji prolazi kroz Mladje i nastavlja prema završju. Nakon možda kilometar cesta se siječe s drugim bijelim putom što je zapravo trasa Parenzane i sa desne strane se nalaze ostaci nekadašnje Stanice s velikim natpisom o projektu EU. Trasa se u smjeru Livada (ako se krene desno) lagano spušta, dok se u smjeru Grožnjana lagano penje. 
Ubrzo se dolazi do dva mala tunela (Završje I i Završje II) te do najdužeg vijadukta Antonci. Na svim vijaduktima treba biti oprezan jer nema zaštitne ograde koja je s godinama propala. Sa svih vijadukata se pružaju lijepi pogledi prema dolini Mirne. Dionicu su dobrim dijelom ove godine obnovili i idealna je za vožnju biciklom. Trasa cijelim putem prolazi po rubovima brežuljaka, vrlo je zavojita i gotovo iza svakog zavoja čeka iznenađenje. 
Prije ulaska u stanicu Oprtalj (koja odavno ne postoji) nalazi se veliki vijadukt Freski (visok 30 m, dugačak 68,5 m) i odmah ulaz u tunel Freski dug 160 m. Mogu zamisliti samo kako je bilo putnicima ulaziti u Oprtalj... Nakon Oprtlja trasa prolazi kroz šumu i ide ravno uz obronak i izlazi na proplanak s kojeg se pruža prekrasan pogled na dolinu Mirne i Motovun.. Dalje od toga mjesta više nije moguće proći... Duljina prohodne dionice iznosi nešto više od 10 km i na njoj se nalaze 3 tunela i 2 vijadukta. 
Prema projektu, staza bi se trebala urediti sve do Livada, pa se nadajmo da će zaista biti tako. Tada će cjelokupna dionica od 12,4 km biti u cijelosti prohodna za bicikliste, šetače, i ako baš mora, aute..
parenzana @ 16:35 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare


Sad dolazi dio Parenzane za koji su uvijek svi govorili da je najljepši... Zato ću citirati jednog ondašnjeg putnika koji je zapisao:
"Napuštamo Triban i polako se uspinjemo prema Grožnjanu. Prolazeći kroz tunel Sv. Vida ulazimo u Grožnjan. Ali, stanica nije u mjestu, već na malenoj zaravni Vrha Roman. S desne strane, nasuprot stanici, smješten je Grožnjan sa svojim veličanstvenim zvonikom. Vlak napušta stanicu i ulazi u tunel Kalcini, kojim se prolazi pored mjesta. Po izlasku iz tunela otvara se vidik na Mirnu. Vlak zavojito prati visoravan i polako se spušta prema Kostanjici, selu čije obrise dobro raspoznajemo s desne strane. Nižu se naselja Veliki Kalcini, Toskani, Demići, zaobilazimo padine Sv. Jurja i polako se približavamo Kostanjici. Stanica nije u mjestu, već podalje, u selu Biloslavima. Stanična zgrada obična je nadstrešnica, a odatle putnik namjernik mora prijeći šestotinjak metara da bi došao u mjesto. Vlak polako napušta stanicu i ulazi u tunel Kostanjica te nastavlja prema Završju. Vlak polako gmiže pa putnici u oštrim zavojima iskaču iz vagona u vinograde i voćnjake da bi se poslužili voćem, a potom uskaču u stražnji vagon i nesmetano nastavljaju putovanje. Stanica Završje obuhvaća kuću s nadstrešnicom i jednim kratkim zaustavnim kolosijekom, na kojem se vide uskladišteni poljoprivredni proizvodi, kojih ima u okolici u izobilju. Samo mjesto smjestilo se ispod jednog od vrhova i udaljeno je nekih petstotinjak metara od stanice. Napuštamo stanicu Završje i prolazimo gusto naseljenim Pincinima, Vižentinima, Zubinima, Antoncima i Kaligarićima. Nižu se vijadukti, jedan ljepši od drugoga, a nakon tunela ispod mjesta Kaseti stižemo u Grimaldu, stanicu Oprtalj. Uz staničnu zgradu smjestilo se robno skladište, odavde strmom cestom tri kilometra i evo vas u Oprtlju."

Dok sam pripremao karte i materijale za svoju "avanturu" nisam mogao ni zamisliti kako će izgledati na terenu. Tek kad sam došao do staza shvatio sam koliko je nekad Parenzana bila čudo graditeljstva s jedne strane i putovanje za uživanje s druge. Pokušavao sam cijelo vrijeme zamisliti da se nalazim 100 godina unazad, u staroj parnjači i putujem krajolikom... I zaista, osjećaj je nevjerojatan.

Ovu dionicu opisat ću u obrnutom smjeru, od Završja prema Livadama s napomenom da je ove godine većina trase obnovljena i raščišćena od smeća i korova u sklopu projekta revitalizacije Parenzane pod pokroviteljstvom EU. Obnovljena je negdje do sela Burci (u blizini crkvice Sv. Petar).
parenzana @ 16:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 30, 2007

... približavamo se Motovunu i prije samog ulaza u Stanicu prolazimo kroz prvi tunel u smjeru Trsta. 
Prije samog ulaza u tunel Motovun na bijelom putu je križanje s poljskim putom s kojim se penje na cestu Karojba - Motovun (i izlazi kraj skladišta uz samu cestu) i lijevo poljski put koji vodi u polje. Trasa se nalazi u sredini i najmanje je korišten put. Po želji, tko se želi samo provesti (autom) kroz tunel, može upravo tim putem doći do tunela. 
Dakle, ako se dolazi iz smjera rijeke Mirne, na križanju gdje se lijevo skreće u sami grad Motovun (kod velikog parkiračišta) treba produžiti ravno i nakon možda dvjesto metara (prije skladišta s desne strane) skrenuti desno na bijeli put (izgleda kao da se ulazi nekome u dvorište), doći do malog križanja s drugim putom (što je zapravo Parenzana) i izaći ćete pred zapadni portal tunela. Analogno vrijedi iz drugog smjera (smjera Karojbe).
Osjećaj u tunelu je malo 'spooky', obavezno ponesite jaču lampu, a ako idete s autom trebat će vam i duga svjetla :)
Stotinjak metara iza tunela nalazi se Stanica, jednako izgleda kao i većina ostalih. Ako se nastavi dalje po vijugavom putu može se stići skroz do Mirne. Premda u jednom trenutku se put sužava jer se ne koristi i malo je zarašten i vjerojatno prohodnost puta ovisi o dobroj volji mještana da ga očiste od korova. Uspio sam proći, ali uz lagane ogrebotine od raznog korova. Uz taj dio ostali su sačuvani kameni usjeci (ojačanja) protiv klizišta. Put izlazi na križanje s glavnom cestom koja vodi preko Mirne. Tu se trasa dalje gubi, most nije preživio godine, nastavlja se dalje kroz motovunsku šumu paralelno s cestom i dolazi do stanice u Livadama. 
Livade su bile jedna od glavnih stanica za opskrbu lokomotiva vodom (i ne znam da li su spremnici još uvijek živi kao što su u Vižinadi :)). Trasa siječe cestu Livade - Završje i počinje se lagano penjati prema Oprtalju i Završju. Nije prohodna, moguće je doći na neke dijelove koji su rubovi polja (još uvijek se vide usjeci)... Propust koji se nalazi na slici (vlak je prolazio iznad ceste) je kompletno obrasao u korov. Vjerujem da će kompletno raščišćavanje tog dijela trase biti uskoro u sklopu projekta Europske unije...
parenzana @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, srpanj 27, 2007


Sad kreće najatraktivniji, najljepši dio trase kojeg je moguće proći biciklom i tako je najljepše. Može se ići i autom, ne preširokim jer ipak je to bijeli put na kojem se nalaze dva vijadukta koji nisu baš široki (ipak je to bila uskotračna pruga). Jedan mali dio bijele ceste je asfaltiran pa može malo zbuniti, ali prolazi kroz vinograde i na jednom mjestu se nalazi prekrasna vila za iznajmljivanje (piše da ima 3 zvjezdice i mislim da ću tamo kad puknem od posla..)
Kako najjednostavnije doći do Stanice u Vižinadi? Nalazi se u samom centru mjesta, stotinjak metara od glavnog križanja prema Kašteliru (Poreču) s lijeve strane u smjeru Kaštelira, ili s desne strane ako se dolazi iz Kaštelira. Vlasnik kuće g. Miro bio je malo ljut što sam samo ušetao u dvorište, no kad sam mu objasnio i zamolio ga za slikanje kuće, pozvao me i u kuću da je vidim iznutra (pravi istrijan). Dakle tko će ići, pozdravite ga obavezno...
Ako iz smjera Kaštelira na glavnom križanju skrenete desno prema Ferencima, nakon možda 50 metara s lijeve strane počinje bijeli put kojime je nekad prometovala Parenzana (postoji veliki natpis i mapa biciklističke staze).
Tu počinje vijugava dionica Parenzane, a putem se otvaraju prekrasni vidici prema dolini Mirne i Motovunu. Prolazi kroz usjeke, zasjeke, po obroncima brežuljaka, preko jednog velikog i jednog malog vijadukta...
Biciklom mogu ići zaista i najmlađi zato jer se dionica gotovo cijelo vrijeme lagano spušta (nadmorska visina u Vižinadi je 269 m, u Motovunu 114 m, a razlika oko 150 m). Dionica je duga 12,3 km računajući od stanice u Vižinadi do stanice u Motovunu.

...a slike govore više od riječi... zato uživajte u slikama, i krenite na avanturu sami....

U sljedećem nastavku ćemo doći do Motovuna i krenuti prema Stanici u Livadama (ako je uspijem prepoznati :))).....

parenzana @ 17:03 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 25, 2007
Samo ukratko o dionici između Nove Vasi, Višnjana i Vižinade. Trasa je malim dijelom očuvana, na jednom mjestu presijeca Istarski ipsilon, postoji jedna konoba kraj Višnjana pod nazivom Stazione... Da to bi trebala biti nekadašnja stanica, nisam još isprobao, ali čim vidim napisat ću nešto i tome. 

Dionica ide uz samu cestu Nova Vas - Višnjan i prije Višnjana naglo skreće na sjever šprema Vižinadi. U Vižinadi se nalazi dobro očuvana, dijelom obnovljena stanica, danas prekrasna obiteljska kuća u privatnom vlasništvu gospodina Mire koji me na najljepši način ugostio i pustio da malo pogledam kuću iznutra. Podrum je još uvijek 'nedirnut', kamene stepenice su originalne, čak i neka vrata. 

Od Vižinade kreće vjerojatno najljepši dio Parenzane, a o tome ću u sljedećem postu...
parenzana @ 17:56 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 19, 2007
Kupio sam kartu u stanici, čekam na peronu, zajedno s biciklom i krećem u istragu :) Stanica se u Poreču još uvijek nalazi na istom mjestu, u blizini autobusnog parkirališta i servisa uz samu obalu. Još uvijek se mogu vidjeti i neki prateći objekti. Danas je to asfaltirana cesta koja kreće prema hotelu Pical i Zagreb, spaja se s glavnom cestom koja vodi prema Materadi i Špadićima. Prelazi preko današnje OMV-ove benzinske crpke, naglo skreće udesno, te prelazi preko glavne ceste Poreč-Novigrad. Naravno, taj dio trase nije sačuvan i teško ga je naći u šumi (pokušao sam i vide se ostaci). Prolazi po samom rubu naselja Finida, te skreće u smjeru sjevera do naselja Gulići i Vranići. Nakon Vranića trasa prolazi ispod dalekovoda i nije baš previše pristupačna za vožnju, a i ne predstavlja neki poseban užitak.
Pruga nastavlja dalje prema sjeveru i dolazi do križanja sa cestom Poreč - Nova Vas. Sa sjeverne strane križanja nalazi se poljski put koji je nekad bila pruga. Nakon blagog desnog zavoja vodi u naselje Mihatovići, jednim dijelom asfaltirani put kroz naselje i dalje prema Novoj Vasi kroz polje i nakon stotinjak metara se opet prekida (Na mapi lijevo prohodna trasa je označena bijelom bojom). Trasu je ponovno moguće pratiti od Nove Vasi. Na glavnom križanju u Novoj Vasi treba skrenuti lijevo prema Baredinama - Gedićima i možda 50 m dalje, s desne strane ponovno počinje poljski put koji vodi prema Višnjanu (na samom uglu se nalazi stara kamena kuća ispred koje put prolazi). Pruga je nekad presijecala cestu Nova Vas - Gedići, no danas s druge strane te ceste možete vidjeti samo vinograd. Na putu prema Višnjanu otvaraju se prekrasni pogledi prema Novigradu, Taru, Kašteliru i Višnjanu. Na tom mjestu nadmorska visina je oko 130 m.

Ako se nađete u Vranićima mogu preporučiti dvije konobe: već poznate Dvi Murve, i konobu Kvartin koja svojim interijerom, kvalitetom hrane, domaćih rakija, vina i najviše (obiteljskom) uslugom odskače od drugih, a još uvijek pod vrlo povoljnim cijenama.
parenzana @ 17:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 17, 2007
Malo tehnikalija i povijesti o pruzi za znatiželjne.
Službeno, gradnja pruge započela je 10.05.1900. nakon što su se sve zainteresirane strane usuglasile oko konačne trase. U početnom projektu pruga je trebala imati trasu Trst-Poreč-Kanfanar (otuda i naziv društva koje je osnovalo prugu TPC 1900. u Beču). No, problemi s financiranjem koji su pratili projekt od samoga početka doveli su do toga da trasa od Poreča do Kanfanara nikada nije završena.
Duljina trase iznosi 123,1 km, širina kolosijeka iznosila je 760 mm. Prva dionica od Trsta do Buja puštena je u promet 1. travnja 1902. (na otvorenju pruge nije bilo puno ljudi jer nisu vjerovali da će zaista biti otvorena zbog izbora datuma!!!). Svečano otvorenje druge dionice od Buja do Poreča bilo je 15.12.1902.
Kako se vidi na slici, trasa parenzane vrlo je zavojita, usječena u padine pitomih istarskih brežuljaka, prilagođavala se oblicima terena. 

Zadnja vožnja Parenzane bila je 31.08.1935., a nakon toga je prugu Musollini dao razmontirati, ukrcati na brod i odvesti u Etiopiju za potrebe osvajačkih ratova. Sudbina je htjela da brod nikada nije stigao do Abisinije, već je potonuo na sredini Sredozemnog mora... Parenzana je time otišla u legendu...

Duž trase prokopano je 9 tunela ukupne dužine 1530 m. Najzahtjevniji za izvedbu je bio tunel Lucan dužine 544 m, a slijedili su nešto manji tuneli Motovun, Šaleta, Kalcini, Freski, Kostanjica, Sv. Vid, te dva mala tunela Završje I i Završje II.

Od ostalih građevina treba istaknuti 16 mostova i 6 vijadukata, te veći broj propusta i nadvožnjaka. Svojom dužinom od 79,10 m ističe se vijadukt Antonci s pet otvora i najvećim rasponom od 12 m, te nešto manji vijadukt Oprtalj od 75,24 m. Vijadukti su građeni od kamena s polukružnim lukovima položenim na masivne kamene stupove. Mostovi su bili izvedeni kao gredni sklopovi od čelika s jednim rasponom.

Stanica VižinadaZbog nepovoljnih visinskih parametara Parenzane, vlakovima su bile potrebne veće količine vode za parni pogon. Stoga je duž pruge postavljeno osam postaja za opskrbu lokomotiva vodom. Pet je glavnih (Trst, Koper, Buje, Livade i Poreč) i tri pomoćne postaje (Sečovlje, Završje i Vižinada). Kolodvorske zgrade, stajališta i prateći objekti bili su izgrađeni kao tipski objekti prema normama austrijskih željeznica, a primjena lokalnih materijala u gradnji omogućili su uspješno uklapanje objekata u istarski krajolik.

Projektanti i graditelji Parenzane uložili su velik trud da željeznicu čim više približe korisnicima i zadovolje potrebe za prometnom povezanošću priobalja i kontinenta zapadne Istre. Prirodne ljepote omogućile su nastanak Parenzane kao osebujne željezničke pruge koja nadahnjuje i danas i ulaže se velik trud u njezinu obnovu.

parenzana @ 16:50 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 16, 2007
Groznjan snimljen u zalaz sunca na trasi ParenzaneO pruzi Poreč-Trst (Parenzana, Porečanka, Ferata, vinska pruga) napisane su knjige, pjesme, bila je život stanovnicima sjeverozapadne Istre tridesetak godina. U početnim planovima trebala je biti trasa Trst-Poreč-Kanfanar (ili skraćeno TPC), ali ipak na kraju nije izgrađena posljednja dionica do Kanfanara. Trasa je bila duga 123,1 km, vozile su putničko-teretne kompozicije sa parnim lokomotivama. Prugu je sagradila Austro-Ugarska i nastavljala se na prugu Trst-Beč. Moguće je odmah i zaključiti razloge gradnje takve pruge koja je imala puno veći gospodarski nego putnički karakter. Jer, prema Beču se izvozilo sve što je taj dio Istre proizvodio: voće, povrće, vino, maslinovo ulje...
Trasa još uvijek postoji i uglavnom su to 'bijele ceste' koje i danas služe za prometovanje, ali svi dijelovi trase nisu sačuvani (npr., nakon prelaska Dragonje, trasa je prelazila točno preko današnjeg sportskog aerodroma u Portorožu). Prolazi možda i najljepšim dijelovima Istre i možda je to najljepši obilazak unutrašnjosti našeg najvećeg poluotoka.

Ovaj blog ću (na)pisati da pomognem onima koji se žele provesti u Istri i na drugi način osim kupanja, sunčanja, izlazaka... Naravno, trasa prolazi kroz mjesta u kojem se zaista može i fino jesti, i dobro piti :)) Neću previše spominjati tartufe, teran, bisku, medicu :)))) Ah, nekad se čovjek treba malo i opustiti i uživati!
parenzana @ 15:11 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Arhiva
« » kol 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
47043
Index.hr
Nema zapisa.