Blog
utorak, srpanj 17, 2007
Malo tehnikalija i povijesti o pruzi za znatiželjne.
Službeno, gradnja pruge započela je 10.05.1900. nakon što su se sve zainteresirane strane usuglasile oko konačne trase. U početnom projektu pruga je trebala imati trasu Trst-Poreč-Kanfanar (otuda i naziv društva koje je osnovalo prugu TPC 1900. u Beču). No, problemi s financiranjem koji su pratili projekt od samoga početka doveli su do toga da trasa od Poreča do Kanfanara nikada nije završena.
Duljina trase iznosi 123,1 km, širina kolosijeka iznosila je 760 mm. Prva dionica od Trsta do Buja puštena je u promet 1. travnja 1902. (na otvorenju pruge nije bilo puno ljudi jer nisu vjerovali da će zaista biti otvorena zbog izbora datuma!!!). Svečano otvorenje druge dionice od Buja do Poreča bilo je 15.12.1902.
Kako se vidi na slici, trasa parenzane vrlo je zavojita, usječena u padine pitomih istarskih brežuljaka, prilagođavala se oblicima terena. 

Zadnja vožnja Parenzane bila je 31.08.1935., a nakon toga je prugu Musollini dao razmontirati, ukrcati na brod i odvesti u Etiopiju za potrebe osvajačkih ratova. Sudbina je htjela da brod nikada nije stigao do Abisinije, već je potonuo na sredini Sredozemnog mora... Parenzana je time otišla u legendu...

Duž trase prokopano je 9 tunela ukupne dužine 1530 m. Najzahtjevniji za izvedbu je bio tunel Lucan dužine 544 m, a slijedili su nešto manji tuneli Motovun, Šaleta, Kalcini, Freski, Kostanjica, Sv. Vid, te dva mala tunela Završje I i Završje II.

Od ostalih građevina treba istaknuti 16 mostova i 6 vijadukata, te veći broj propusta i nadvožnjaka. Svojom dužinom od 79,10 m ističe se vijadukt Antonci s pet otvora i najvećim rasponom od 12 m, te nešto manji vijadukt Oprtalj od 75,24 m. Vijadukti su građeni od kamena s polukružnim lukovima položenim na masivne kamene stupove. Mostovi su bili izvedeni kao gredni sklopovi od čelika s jednim rasponom.

Stanica VižinadaZbog nepovoljnih visinskih parametara Parenzane, vlakovima su bile potrebne veće količine vode za parni pogon. Stoga je duž pruge postavljeno osam postaja za opskrbu lokomotiva vodom. Pet je glavnih (Trst, Koper, Buje, Livade i Poreč) i tri pomoćne postaje (Sečovlje, Završje i Vižinada). Kolodvorske zgrade, stajališta i prateći objekti bili su izgrađeni kao tipski objekti prema normama austrijskih željeznica, a primjena lokalnih materijala u gradnji omogućili su uspješno uklapanje objekata u istarski krajolik.

Projektanti i graditelji Parenzane uložili su velik trud da željeznicu čim više približe korisnicima i zadovolje potrebe za prometnom povezanošću priobalja i kontinenta zapadne Istre. Prirodne ljepote omogućile su nastanak Parenzane kao osebujne željezničke pruge koja nadahnjuje i danas i ulaže se velik trud u njezinu obnovu.

parenzana @ 16:50 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
47411
Index.hr
Nema zapisa.